Pjesnička darovnica
Pjesme možete
krasnosloviti,
notama loviti,
ilustrirati!
Njih pjevati,
s njima plesati,
šetati, skakati,
sve, sve, samo ne
plakati!
ZBOGOM ŠKOLI
Zbogom knjigama
našim brigama
i olovkama
pustolovkama!
Zbogom školskom
zvoncu
što je na koncu
odzvonilo svima
pred praznicima!
Zbogom dragoj školi
nek odmara ljeti.
Samo, ne „zbogom“
glavi i - pameti!
Zbogom knjigama
našim brigama
i olovkama
pustolovkama!
Zbogom školskom
zvoncu
što je na koncu
odzvonilo svima
pred praznicima!
Zbogom dragoj školi
nek odmara ljeti.
Samo, ne „zbogom“
glavi i - pameti!
LJETNO PODNE
Iz sunčeve peći
ispada žar.
Pucketa žito,
krešti češljugar.
Svilom se pokrio
kukuruz mlad.
Jagoda zrelih
miriše slad.
Nad lipom visi
oblačka pram.
Podne je
zvoni:
Brammm, brammm,
brammm, brammm.
Iz sunčeve peći
ispada žar.
Pucketa žito,
krešti češljugar.
Svilom se pokrio
kukuruz mlad.
Jagoda zrelih
miriše slad.
Nad lipom visi
oblačka pram.
Podne je
zvoni:
Brammm, brammm,
brammm, brammm.
DUGA
Kiše su stale
munje odsijevale
i svijet je opet
blistav i lijep.
A duga šarena
znak lijepa vremena
pretvorila nebo
u paunov rep.
Kiše su stale
munje odsijevale
i svijet je opet
blistav i lijep.
A duga šarena
znak lijepa vremena
pretvorila nebo
u paunov rep.
ZBOGOM DANU
Kao usne mlade dame,
zapad crven prije tame.
Poput cvijeta divljeg maka,
zapad crven prije mraka.
Večernjica zvijezda sija,
sve veća i blistavija.
I na kraju mjesec planu,
Zbogom danu! Zbogom danu!
Kao usne mlade dame,
zapad crven prije tame.
Poput cvijeta divljeg maka,
zapad crven prije mraka.
Večernjica zvijezda sija,
sve veća i blistavija.
I na kraju mjesec planu,
Zbogom danu! Zbogom danu!
MAJKA
Slovo M je središnje u abecedi.
I u našem životu, slovo M je važno. Svakog od nas rodila je majka, a ta riječ počinje slovom M.
Majka je još majčica, maja, mama, mamica, mater, materica, mati, matica…
Ona je ta koja oko sebe skuplja svoj obiteljski roj.
Kao matica u pčelinjoj obitelji.
Ona je naša roditeljica, odgajateljica, hraniteljica.
Majka je mila i milosti puna. Njezina riječ nas miluje i puni srce i usta.
Ona je nježna kao mimoza, tajnovita kao maćuhica, milovidna kao maslačak.
Plahovita je poput ustreptala cvijeta divljeg maka u žitu.
Čista je kao latica masline. Ona je mirta, znakovlje ljubavi.
Ljekovita je i mirisna kao metvica, mažuran, majčina dušica…
Prelijepa je kao magnolija u čaroliji obilate raskoši.
Šaputava i tajanstvena poput noćnog mora i naših sanjarskih otoka.
Mudra je i misaona. Ne mrzi.
Melem je za sve naše rane.
Marljiva je kao mrav. Mirna je i puna moći.
Majka je anđeo čuvar naše mladosti.
Mladost našeg odrastanja.
Da nema tog M, ne bi postojala ni druga slova života.
Zapravo, abeceda života i počinje slovom M.
Slovo M je središnje u abecedi.
I u našem životu, slovo M je važno. Svakog od nas rodila je majka, a ta riječ počinje slovom M.
Majka je još majčica, maja, mama, mamica, mater, materica, mati, matica…
Ona je ta koja oko sebe skuplja svoj obiteljski roj.
Kao matica u pčelinjoj obitelji.
Ona je naša roditeljica, odgajateljica, hraniteljica.
Majka je mila i milosti puna. Njezina riječ nas miluje i puni srce i usta.
Ona je nježna kao mimoza, tajnovita kao maćuhica, milovidna kao maslačak.
Plahovita je poput ustreptala cvijeta divljeg maka u žitu.
Čista je kao latica masline. Ona je mirta, znakovlje ljubavi.
Ljekovita je i mirisna kao metvica, mažuran, majčina dušica…
Prelijepa je kao magnolija u čaroliji obilate raskoši.
Šaputava i tajanstvena poput noćnog mora i naših sanjarskih otoka.
Mudra je i misaona. Ne mrzi.
Melem je za sve naše rane.
Marljiva je kao mrav. Mirna je i puna moći.
Majka je anđeo čuvar naše mladosti.
Mladost našeg odrastanja.
Da nema tog M, ne bi postojala ni druga slova života.
Zapravo, abeceda života i počinje slovom M.
LJETO U SLAVONIJI
Stegle se vode u korita,
Obrasle u drezgu, trsku i šaš.
Njišu se jasen i rakita,
Guče im golub paunaš.
Zlatno žito na suncu zori,
Crveni mak mu krasi struk.
U kombajnima drče motori,
Miriše nafta i divlji luk.
Zrela kruška dječicu gosti,
Pod listom loze drijema puž.
Napukla dinja od zrelosti,
Na usni ljeta crven ruž!
Stegle se vode u korita,
Obrasle u drezgu, trsku i šaš.
Njišu se jasen i rakita,
Guče im golub paunaš.
Zlatno žito na suncu zori,
Crveni mak mu krasi struk.
U kombajnima drče motori,
Miriše nafta i divlji luk.
Zrela kruška dječicu gosti,
Pod listom loze drijema puž.
Napukla dinja od zrelosti,
Na usni ljeta crven ruž!
LAŽAC
Ja lažem kad kažem
Da za tebe ne bih skočio u plamen,
Da ti nikad ne bih podragao pramen,
Da te ne bih branio od zlih dječaka
Pa makar me tuklo sto njihovih šaka!
Ja lažem kad kažem da te ne želim,
Da se susretima s tobom ne veselim,
I najljepšu pjesmu da ti ne bih dao
Kad bih je samo napisati znao!
A lažeš li i ti kad svima kažeš:
- Gle onog Ivana,
S njim ne bi išla ni obična vrana!
Ja lažem kad kažem
Da za tebe ne bih skočio u plamen,
Da ti nikad ne bih podragao pramen,
Da te ne bih branio od zlih dječaka
Pa makar me tuklo sto njihovih šaka!
Ja lažem kad kažem da te ne želim,
Da se susretima s tobom ne veselim,
I najljepšu pjesmu da ti ne bih dao
Kad bih je samo napisati znao!
A lažeš li i ti kad svima kažeš:
- Gle onog Ivana,
S njim ne bi išla ni obična vrana!
DRAGOJ LJILJANI
Ti si srce
Ti si sunce
Ti si duša!
I kišica od života
kad je suša!
Ti si eto
nešto sveto
i još više, i još više
što s ljubavlju
uz nas diše!
Ti si srce
Ti si sunce
Ti si duša!
I kišica od života
kad je suša!
Ti si eto
nešto sveto
i još više, i još više
što s ljubavlju
uz nas diše!
RUMENKA
Veliki Mjesec
ko bundeva žut,
skotrljao se
s neba na put.
Spazila kravica
idući s paše,
to okruglo čudo
kraj njive naše.
Trčala Rumenka,
- tako joj je ime,
pod njom puno mlijeka,
njihalo se vime.
Trčala, mislila:
gle bundevu zrelu,
prva sam krava
u tom slasnom jelu!
Mjesec brzo nesta
u visokoj raži,
a naša Rumenka
još ga uvijek traži.
Veliki Mjesec
ko bundeva žut,
skotrljao se
s neba na put.
Spazila kravica
idući s paše,
to okruglo čudo
kraj njive naše.
Trčala Rumenka,
- tako joj je ime,
pod njom puno mlijeka,
njihalo se vime.
Trčala, mislila:
gle bundevu zrelu,
prva sam krava
u tom slasnom jelu!
Mjesec brzo nesta
u visokoj raži,
a naša Rumenka
još ga uvijek traži.
TKANJE
Iz sunčane pređe od svjetla i sanja
Nastaje oko nas čarolija tkanja
Zlatnom gustom niti žitna polja kiti
A bosiljak, znamo, ondje mora biti.
Ružičasti čičak miriše ne neven
Cvijet je djeteline u aniš odjeven
Ljiljan s vodopijom plete prsluk dana
Krasnim divot-vezom plave boje lana.
Brokat odoljena sjaj je noćnih sjena
Šešir suncokretov zori do ramena
I maslačak leti kao oblak bijeli
Djecu svoju, sjeme, u novi kraj seli.
Zob i žabnjak žuti s kaduljom se vije
Dok lokvanj pod šašom svilu neba krije
Tako svakog ljeta suknom živa tkanja
Čudesna se vezu naša postojanja.
Iz sunčane pređe od svjetla i sanja
Nastaje oko nas čarolija tkanja
Zlatnom gustom niti žitna polja kiti
A bosiljak, znamo, ondje mora biti.
Ružičasti čičak miriše ne neven
Cvijet je djeteline u aniš odjeven
Ljiljan s vodopijom plete prsluk dana
Krasnim divot-vezom plave boje lana.
Brokat odoljena sjaj je noćnih sjena
Šešir suncokretov zori do ramena
I maslačak leti kao oblak bijeli
Djecu svoju, sjeme, u novi kraj seli.
Zob i žabnjak žuti s kaduljom se vije
Dok lokvanj pod šašom svilu neba krije
Tako svakog ljeta suknom živa tkanja
Čudesna se vezu naša postojanja.
LJUBAV
Ljubav je vrtlog,
ljetnih oluja
kad svaki potok
raste i buja.
Sve igra, šumi,
leti i pjeva.
U glavi grmi,
u srcu sijeva.
Zaboravni smo
dok srce plamti.
Samo "Volim te"
i u snu se pamti!
Ljubav je vrtlog,
ljetnih oluja
kad svaki potok
raste i buja.
Sve igra, šumi,
leti i pjeva.
U glavi grmi,
u srcu sijeva.
Zaboravni smo
dok srce plamti.
Samo "Volim te"
i u snu se pamti!
PTIČJA ŠKOLA
Izlegli se
mali ptići,
gnjezdašca im
ko vrtići.
Goluždravi
već cvrkuću,
teturaju
i posrću.
Svi se brinu
da su siti,
čisti, lijepi,
miloviti.
I kad bude
krilo jače,
u školu će
za letače!
Izlegli se
mali ptići,
gnjezdašca im
ko vrtići.
Goluždravi
već cvrkuću,
teturaju
i posrću.
Svi se brinu
da su siti,
čisti, lijepi,
miloviti.
I kad bude
krilo jače,
u školu će
za letače!
UŽINA
Nešto sleti,
nešto šušnu
na mrvicu
jednu krušnu.
To je vrapčić,
kljucne mrvu
i već pjeva
na svom drvu!
Nešto sleti,
nešto šušnu
na mrvicu
jednu krušnu.
To je vrapčić,
kljucne mrvu
i već pjeva
na svom drvu!
